Kumkvat je voćna vrsta koja potječe iz Istočne Azije, točnije iz Japana i Kine. Samo ime kumkvat (chin-chit) sa kineskog jezika prevodi se kao 'zlatna naranča'. U Kini se pojavljuje još u 12.st., a u Europi u 19.st. kao ukrasna vrsta. U Hrvatskoj se najviše uzgaja u Dalmaciji. Plodovi se konzumiraju u svježem stanju s koricom, u obliku džema, želea, u kandiranom stanju, u obliku napitaka poput sokova, sirupa, koktela i likera. Osim uzgoja zbog svoje ukrasne funkcije, u mnogim dijelovima svijeta kumkvat se uzgaja i zbog iznimne nutritivne vrijednosti, a izvrstan su izvor nutrijenata i fitokemikalija poput flavonoida, vitamina, karotena i terpena koji služe kao antioksidansi. Plodovi dozrijevaju krajem jeseni te početkom zime.
Agrumi su osjetljivi na zagađenja, pa tako ne smiju biti blizu industrijskih postrojenja koja emitiraju zagađivače ili uz jako prometne ceste. Kumkvati su osjetljivi na niske temperature (podnosi temperature do -5°C) te treba izbjegavati položaje na kojima se mogu stvoriti 'mrazni džepovi'. Dobro zaklonjena biljka može podnijeti i do 5 stupanjeva nižu temperaturu smrzavanja od one na koju je aklimatizirana, a značajnu ulogu imaju i sama starost biljke i njeno zdravstveno stanje. Previsoke temperature mogu uzrokovati zastoj u razvoju plodova, smanjenje rodnosti, potpuni izostanak uroda, kao i sušenje listova i grana.
Potrebno je osigurati dovoljnu količinu vode za uzgoj kumkvata, ali je potrebno i ne pretjerivati sa zaljevanjem. Važnost ima i povišena atmosferska vlažnost koja može poboljšati organoleptička svojstva ploda, a s druge strane može povećati opasnost od kriptogramnih bolesti (izostanak cvjetanja) i napada pojedinih štetnika. Snažni i jaki vjetrovi uzrokuju ozbiljne štete pri uzgoju kumkvata.
Tlo koje preferira kumkvat mora biti duboko i srednje teksturirano (15 - 20% ilovače, 15 - 20% gline i 40 - 60% pijeska sa skeletom). Treba izbjegavati vapnenasta i slana tla, tla koja imaju više od 35% ilovače te tla s visokom razinom podzemnih voda i tla u kojima se nakuplja voda. Poželjno je i prihranjivanje kumkvata gnojivima za citruse u vrijeme vegetacijske sezone.
Najbolji trenutak za sadnju je u proljeće (od kraja ožujka do svibnja) zbog smanjenja rizika od truleži korijena. Potrebno je prilagoditi veličinu posude veličini biljke, što znači da krošnja nebi smjela biti šira od petnaestak centimetara u odnosu na rubove posude.
U zatvorenim prostorima u uvjetima smanjene vlažnosti zraka potrebno je održavati određenu vlažnost oko krošnje biljke prskanjem listova destiliranom vodom.